Rezultati studije zajedničkog istraživačkog centra Evropske komisije i Univeziteta Kasel u Nemačkoj, objavljeni u časopisu Hydrology and Earth System Sciences Evropske Unije za geonauke ukazuju na to da se do kraja 21. veka u Evropi mogu očekivati česte i intenzivne suše kao posledica klimatskih promena i povećane potrošnje vode.
Istraživači su se fokusirali na moguća mesta u Evropi gde povišene temperature i intenzivna potrošnja vode mogu da dovedu do jačih i dugih suša u budućnosti. Suša je velika prirodna katastrofa koja može da ima značajan uticaj na društvo, prirodno okruženje i privredu. Samo u Evropi, troškovi zbog suše su tokom poslednje tri decenije dostigli sumu od preko 100 milijardi eura.
U studiji naučnici su koristili projektovane uslove kako bi uradili hidrološki model koji oponaša distribuciju i tok vode na Zemlji. Studija pokazuje da će mnogi rečni baseni, naročito u južnim delovima Evrope, najverovatnije biti izloženi periodima smanjenog snabdevanja vodom usled klimatskih promena.
Takodje, očekivani porast populacije povećaće potrebu za vodom, dodatno vodom za navodnjavanje i industriju što će prouzrokovti sve niži vodostaj reka. Primenjujući model na sve rečne basene u Evropi, uradjena je procena kako se uslovi suše mogu promeniti po veličini i ozbiljnosti tokom 21. veka. Minimalni nivoi toka potoka i reka će se smanjiti i do 40 procenata, dok se periodi nedostatka vode mogu povećati i do 80 procenata zbog klimatskih promena na Iberijskom poluostrvu, u južnoj Francuskoj, Italiji i na Balkanu.
Tim je analizirao klimatske i hidrološke modele prema različitim scenarijima. Procenjena je količina buduće emisija gasova sa efektom staklene bašte i potrošnja vode po različitim sektorima do 2100. godine. Prema ovim porecenama više temperature neće samo rezultirati u većoj količini evaporisane vode iz tla, drveća i voda, već će takodje dovesti do češćih i dužih sušnih perioda, smanjujući snabdevenost vodom izazivajući tako sve duže sušne periode. Dok scenario emisija gasova sa efektom staklene bašte koji je korišćen u studiji predvidja porast prosečne globalne temperature za 3.4 stepena Celzujusa do 2100 godine, u odnosu na period od 1961. godine do 1990. godine.
Autori naglašavaju da je otopljavanje projektovano za celu Evropu, ali da su prognoze čak i veće za južna područja kontinenta. Na Iberijskom poluostrvu, na primer, do kraja ovog veka projektovano povećanje letnje srednje temperature iznosi do 5 stepeni Celzijusa.
Usled globalnog zagrevanja, intenzivno korišćenje vode će dalje pogoršati situaciju i stvoriti uslove za pojavu suše i to od 10 do 30 procenata u južnoj Evropi, na zapadu i centru kontinenta, ali i u nekim delovima Velike Britanije.
U zaključku studije naučnici naglašavaju da rezultati ukazuju na hitnu potrebu za pronalaženjem održivog rešenja za korišćenje svih resursa vode, kako bi se umanjio negativni društveno - ekonomski uticaj na životnu sredinu u cilju blagovremenog prilagodjavanja promema hidrološkog sistema na evropskom kontinektu.
“Najveći problem se vidi u nedovoljnoj i neadekvantoj implementaciji postojećih zakona.”
Nataša Žugić - Drakulić
“Klimatske promene i druge pretnje po opstanak živog sveta u fokusu interesa i brige javnosti.”
Hristina Stevanović - Čarapina
“U programu Eko-škole u Srbiji brojimo 54 vaspitno obrazovne institucije”
Aleksandra Mladenović