TEŠKO NAUČENE LEKCIJE

Autor: JELKA JOVANOVIĆ

Marko Blagojević, direktor Kancelarije za obnovu

Klimatske promene su činjenica i mi svoje ponašanje, strategije, aktivnosti, moramo da prilagodimo tome. Vlada je pre nekoliko meseci usvojila program upravljanja rizicima, urađen u saradnji sa najboljima – Svetskom bankom, UN i EU. Za mene je ohrabrujuće što imamo tako jake partnere u poslu koji je, ako ne najvažniji, onda na listi prioriteta, kaže Blagojević u razgovoru sa Jelkom Jovanović

Srbija je danas spremnija da se odupre prirodnim nepogodama nego prošle godine, ali još nije spremna da se suprotstavimo na način da štete ne bude. Mnogo će vremena i godina rada biti potrebno da kažemo da smo spremni, kaže povodom godišnjice velikih majskih poplava direktor Vladine Kancelarije za obnovu Marko Blagojević. Ipak, prvo logično pitanje je šta je tokom ove godine urađeno, kao što je i njegov odgovor logičan: “To ne može stati u nekoliko rečenica, urađen je ogroman posao.”

Šta smo naučili?
Nadam se da smo naučili koliki je značaj prevencije, koliko je važno sprečiti umesto trošiti novac koji nemate; dinar uložen u prevenciju ravan je sedam dinara datih za nastalu štetu i to je lekcija koju smo morali da naučimo. Srbija je bila primalac razvojne pomoći od 2000, ali za 15 godina, pa i više, zanemarljivo malo novca uloženo je u prevenciju. Prosto smo se ponašali na vrlo karakterističan način – neće to na mene. E, pa, hoće, prošlogodišnje poplave su nam to pokazale. Taj pristup “lako ćemo” koštao nas je 1,7 milijardi evra, koliko je procenjena šteta samo od majskih poplava. A podsetiću vas da to nisu jedine elementarne nepogode kojima smo bili izloženi u prethodnoj i ovoj godini. Tu su uz poplave skoro svakog meseca i snežne oluje, ledene kiše, tornado u Lazarevcu, zemljotres u Kosjeriću. Zato moramo da imamo sistemski ozbiljan, organizovan pristup umanjenju rizika od elementarnih nepogoda, kako bismo umanjili štetne posledice prirodnih dejstava na celu državu, celo društvo. Nema sektora koji nije pretrpeo štetu od neke od nepogoda; da ne pominjem suše, koje su naš tihi ubica: u proseku šteta od poplava je 130 miliona evra za poslednjih 25 godina, od suše 500 miliona. Evra!

Pobrojte učinjeno konkretno.
Prvo moram da podsetim da je godinu dana od katastrofalnih poplava, ali obnova je počela nakon usvajanja Zakona i kancelarija će početkom avgusta obeležiti godišnjicu od kada je operativna i funkcioniše po ovom zakonu. Za tih devet i po meseci bezmalo 20 hiljada porodica dobilo je pomoć u novcu za oštećene kuće u majskim ili septembarskim poplavama. U tu svrhu država je uložila oko 40 miliona evra iz budžeta. Zbrinuto je 390 porodica čije su kuće srušene, što novim kućama, što novcem za izgradnju. Nastavljamo program za pomoć podstanarima, kako ga kolokvijalno zovemo, i do sada je oko 600 porodica dobilo tu pomoć. Možemo i ovako reći – prošle godine u avgustu i septembru imali smo 700-800 isplata dnevno, sada sto nedeljno kad je nalet. Dalje, na više od sto lokacija je završena intervencija u vodoprivredi na sanaciji objekata za zaštitu od poplava. Govorim o branama, nasipima, vodoutvrdama, čišćenju rečenih korita i za to je opredeljeno 1,4 milijarde dinara. Država je pomogla, i dalje pomaže privredi, odvojeno je pola milijarde dinara budžetskih sredstava za bespovratnu pomoć u iznosu od 240 do 600 hiljada dinara po privrednom subjektu, zavisno od broja zaposlenih u trenutku poplave. Pomoć poljoprivredi je još u toku, ali ukupno vredi 11 miliona evra, što naših, što donatorskih, što para iz fondova EU. Kroz taj program poljoprivrednici dobijaju sadnice, domaće životinje, hranu za domaće životinje, opremu, nešto drugo što im je potrebno da prevaziđu ili bar umanje posledice poplava. Nadam se da ćemo do kraja nedelje završiti i pomoć voćarima, vinogradarima i stočarima čija je imovina pretrpela štetu.

To se odnosi samo na registrovana gazdinstva?
Da, kako bismo drugačije radili? Tako su i pomoć dobili samo registrovani privredni subjekti. Dalje, četrdeset miliona evra je potrošeno na saniranje putne infrastrukture, oštećene u prošlogodišnjim poplavama. Dakle, urađen je zaista ogroman posao, ali posebno bih naglasio rad na prevenciji: ne možemo da sprečimo elementarne nepogode, ali možemo da se ponašamo na način da sprečimo prekomernu štetu od dejstva prirode i tome pristupamo integrativno i razvijamo pravi okvir za uspostavljanje sistema za prevenciju, radeći istovremeno na održivom sistemu za obnovu.

Čini se da reč prevencija pominjete češće nego obnova?
To je nužno. Kako vreme odmiče, u sve većoj meri se bavimo pre vencijom i neki konkretni koraci već su urađeni. Sledeće nedelje se završava rad na izgradnji potpuno novih objekata za zaštitu od poplava. Zajedno sa saniranjem oštećenih objekata, ušli smo u gradnju novih, reč je o 20 brana za bujične vode na teritoriji osam opština: Loznica, Krupanj, Mali Zvornik, Bajina Bašta, Osečina, Ljubovija, Kosjerić i Vrnjačka Banja. Radi se u saradnji sa UNDP i za njih je namenjeno 60 miliona dinara. Do sada su očišćeni kilometri i kilometri rečnih korita. Godinama je đubre bacano u reku, infrastrukturni objekti za zaštitu su slabljeni i to što nam se dogodilo dobrim delom je posledica našeg nemara. Po lokalnim samoupravama i u državnim fiokama deceniju i više gotovi projekti su skupljali prašinu; u Svilajncu, Paraćinu, Novom Pazaru, Aleksincu, Vranju, u većini mesta koja su pretrpela ogromnu štetu od poplava. Samo u Svilajncu je preko Kancelarije pomoć dobilo 2.300 porodica za oštećene stambene objekte, u Paraćinu više od hiljadu. A da su ti objekti izgrađeni, štete ne bi bilo ili bi bila znatno manja. Sada je obezbeđeno finansiranje svih tih objekata. Videćete vrlo brzo izgradnju novih nasipa u Šapcu, Bogatiću, koji treba da štite Mačvu od plavljenja, Svilajncu, Paraćinu, Smederevskoj Palanci, Valjevu, Aleksincu, Novom Pazaru. Videćete početak radova na rehabilitaciji i izgradnji novih sistema za odvođenje, drenažnog sistema u Obrenovcu, Surčinu, Novom Beogradu. Videćete kupovinu nove opreme, uključujući i mobilnu, za zaštitu od poplava koja bi trebalo Beograd da štiti od Save. Znate, klimatske promene su činjenica i mi svoje ponašanje, strategije, aktivnosti, moramo da prilagodimo tome. Vlada je pre nekoliko meseci usvojila program upravljanja rizicima, on je urađen u saradnji sa najboljima, Svetskom bankom, Ujedinjenim nacijama i Evropskom unijom i biće realizovan u saradnji s njima; za mene je ohrabrujuće što imamo tako jake partnere u poslu koji je, ako ne najvažniji, onda na listi prioriteta. Istovremeno se radi na sistemu ranog uzbunjivanja i obaveštavanja.

Da ne bi opet “radila jedna sirena u Obrenovcu”?
Upravo tako.

Prema vašim rečima, država je naučila tešku lekciju.
Jeste, to se može videti i iz odnosa prema prevenciji pre i posle poplava, a činjenica da je Kancelariji proširen mandat i na prevenciju pokazuje da država drugačije gleda na elementarne nepogode.

Prošle godine je bilo mnogo primedaba na reakcije lokalnih samouprava. Ima li tu promene?
Reći ću vam ovako – kada smo počeli da razgovaramo o izgradnji objekata za zaštitu, ispostavilo se da deo objekata postoji, ali niko nije znao za njih! Da su znali možda bi ih čistili, ali prosto su bili zatrpani. Recimo, na teritoriji Bajine Bašte niko nije znao za bujične brane, nisu čišćene i imali smo veću štetu nego što bi bila da su održavane. Sa osam bujičnih brana u Krupnju bila bi izbegnuta šteta. Jedna bujična brana košta 25-30 hiljada evra u proseku, osam takvih objekata vrednih 250 hiljada evra sprečilo bi milionsku štetu u Krupnju koja je nastala upravo podizanjem nivoa reka, usled nanosa koje je bujica donela sa sobom. Sada se u Krupnju rade četiri brane, tražimo sredstva za još četiri. Tražimo sredstva za celu Srbiju, da bude premrežena na svim mestima gde brane treba da postoje. Za to nam je potrebno 7-8 miliona evra, što nije zanemarljiva svota.
Isto je sa vodotokovima, čije je čišćenje u nadležnosti lokalnih samouprava. Omiljeni primer mi je opština Lučani, koja je prošle godine šest puta plavljena, nijedan poplavni talas nije prošao a da je nije zakačio; ne samo da se Bjelica izlila, nego je bilo urbanih poplava. Čim je obezbeđen novac, donacija Kanade, Srbijavode su očistile korito i prvi naredni poplavni talas – veći od majskog, sa intenzivnijim padavinama – nije napravio apsolutno nikakvu štetu. Jeste se reka izlila, ali planski, kontrolisano, i voda nije stiga ni do jednog objekta.

Ali, u velikoj akciji “očistimo Srbiju” sva su korita čišćena!
Reč je o hroničnom nemaru. Evo, sad će poljoprivrednici dobiti pomoć za čišćenje njiva od nanetog sedimenta i otpada. I razmišljamo – damo im novac, oni to potovare u kamione! I? Gde će da izruče sakupljeno? U reku. To je kod nas normalno. Zato moramo razraditi sistem koji će predvideti i ozbiljne sankcije. Ali, definitivno je najvažnije ko će se baviti prevencijom.

Rekli ste šta je država naučila, a šta su ljudi naučili?
Da država uskoči u pomoć kad god se nešto takvo dogodi!

Utvrdili su znanje?
o je ono, mislim, što su naučili. A mi smo naučili da ljudi nisu zadovoljni ni kad dobiju više nego što im je uništeno. Kancelarija je imala 5,1 milijardu dinara, sada ima dvesta miliona; sem dvesta miliona za objekte vodoprivrede, sve je otišlo na pomoć građanima.

Ministarka Mihajlović je, kazala da su neke kuće građene u rečnim koritima. Kako ste postupali na rizičnim mestima?
Vlasništvo je bio prvi kriterijum za pomoć, drugi da se tu živi. Ne iliili, nego i-i, a vlasništvo se utvrđuje nekim od legalnih papira. Pri čemu smo bili vrlo liberalni. Neki su dobijali novac, neki nove kuće, s tim što nijedna nova kuća nije izgrađena na zemlji na kojoj postoji rizik od novog plavljenja ili klizišta. U svakom takvom slučaju na teren su izlazili geolozi i hidrolozi i tek nakon njihovog izveštaja odlučivano je hoće li biti isto mesto ili drugo. Govorim o zonama poznatih rizika.

Načeli ste bolnu temu – klizišta.
Tu je situacija prilično teška, postoji procena da je 25 odsto teritorije Srbije pod rizikom i to se mora sistemski rešavati. Ove nedelje počinje realizacija projekta katastra klizišta, jer je pre nego što krenemo u sanaciju neophodna slika visoke rezolucije rizika koji prete, da znamo gde su klizišta i kakva su. Da imamo fotografiju svakog poznatog klizišta. Taj posao zahteva mnogo novca, ali obezbeđen je iz japanske donacije preko UNDP-a.

Da li je završen nasip na Savi?
Prvo, napravljena je velika fama – Obrenovac nije poplavila Sava, već Kolubara. Tamnava je naišla na Kolubaru i odbila se, Kolubara na Savu i odbila se; da je Kolubara ušla u Savu možda bi šteta bila i veća, ne u Obrenovcu, ali negde do Ušća. Dogodilo se tako tako se dogodilo i Obrenovac je pretrpeo najveću štetu. Nasipe prave vodoprivredna preduzeća, imajući u vidu oštećenja, finansije i kritičnost lokacije, ja se ne bih mešao u posao Srbijavoda, Beogradvoda i Vojvodinavoda, niti ću se mašati; moje je da im obezbedim finansije za objekte za koje kažu da se moraju napraviti.

Antrfile:
Javne nabavke za ugled
Transparentnost Srbije je nadgledala javne nabavke za obnovu i ocenila da su urađene toliko transparentno da mogu biti pouka. Imali smo sistem dvostruke kontrole; pri put u obnovi otvoren je postupak javnih nabavki. Dobili smo i pohvalu zaštitnika građana za posebno transparentan rad koji je, kako je rekao, doprineo ublažavanju posledica poplava. Uz solidarnost građana i aktivnost državnih organa, ombudsman je posebno u svom godišnjem izveštaju naveo transparentan rad Kancelarije.
Sektor je najvažnija karika
Sektor za vanredne situacije je najvažnija karika i odlično radi. Na nesreću svih nas, uigrani su i uvežbani, imaju praksu. Potrebno je jačanje kapaciteta, ali i sada je Sektor za vanredne situacije MUP-a Srbije najjača karika u lancu prevencije i reagovanja. U pecanje kroz – nasip Godinama je kraden kamen, šljunak i pesak sa nasipa, gaženo je kamionima i traktorima, ljudi su se prevozili preko njih. Imamo i ekstremne slučajeve prosecanja nasipa da bi ljudi lakše stigli do mesta gde pecaju.
Lažne prijave
Uvek je prvo pitanje u vanrednim situacijama koliko je bilo lažnih prijava?
Očekujem da udeo slučajeva u kojima postoji osnovana sumnja da je pomoć dodeljena na osnovu lažne izjave, što je krivično delo, neće preći pet odsto. Što je sjajno! To je hiljadu u odnosu na 20 hiljada, mnogo manje nego što sam očekivao da će biti. Naravno, polovina je u Obrenovcu, ali tamo je šteta bila najveća. I, naravno, na sudu će se pokazati da li su svi slučajevi gde postoji sumnja zaista sumnjivi.
Osiguranje je bolna tema
Šteta, obnova, prevencija su reči koje se najčešće vezuju za katastrofe. A osiguranje?
Osiguranje je vrlo bolna tema, gotovo da nije postojalo u trenutku majskih poplava. Penetracija osiguranja bila je zanemarljivo mala, procene koje smo napravi nakon poplava kažu da je u poplavljenim područjima bilo osigurano oko dva odsto stambenih i 18 odsto privrednih objekata, a šteta se u ta dva sektora računa na više stotina miliona evra. Razumem ja da bi osiguranje predstavljalo dodatan trošak na već male prihode građana, ali korist koja proističe iz osiguranja daleko prevazilazi cenu obnove. I, naravno, ne može se meriti u poređenju sa nesrećom koju elementarne nepogode mogu da donesu. To smo naučili na svojoj koži prošle godine. Mi ćemo osigurati sve novoizgrađene kuće, novac je obezbeđen iz donacija. Kuće su od 60-100 kvadrata i cena osiguranja je između 30 i 60 evra godišnje. Cena osiguranja svih tih kuća za godinu dana iznosi koliko zidanje polovine jedne kuće, a za istovremeno zidanje cele košta koliko i plaćanje premije osiguranja za 448 godina! Ali, iako tema osiguranja treba da ostane na stolu, ne verujem da ćemo uskoro biti u situaciji kao Rusija ili Turska da posegnemo za rešenjem kako je obavezno osiguranje od elementarnih nepogoda.