NJIHOV SUSRET S VELEGRADOM

Autor: MARA VLAČIĆ, ANA MARKOVIĆ, JOVANA MIRKOVIĆ

NA HILJADE MLADIH IZ CELE SRBIJE SLIJE SE SVAKE GODINE U PRESTONICU

Duplo viŠe obolelih nego 1999. godine, sve kao posledica NATO bombardovanja

BEOGRAD Na hiljade brucoša, ali i mladih u potrazi za poslom, svake godine dođe u Beograd iz svih krajeva Srbije. Kako se snalaze i šta im je najveći problem u velegradu koji upoznaju?

Namera im je, manje-viša ista - da u prestonici i ostanu. Ono što dožive kad započnu samostalan život, za sve je nezaboravno iskustvo. Kako su se snašli u prvim danima boravka u velikom gradu, šta im je bilo najteže i najzanimljivije, istraživala je ekipa „Blica“. Dolazak u Beograd pamtim po mom prvom smeštaju koji nije imao prozore! Nisam imao dovoljno novca a to je bio jedini „stan“ koji sam mogao sebi da priuštim - kaže Zoran Kosjerina iz Ljubinja. Zagađen vazduh i gorak ukus vode u Beogradu mnogima je zasmetao u prvim danima boravka u novoj sredini.

D

o 19. godine pio sam čistu, izvorsku vodu, i za mene je pravi šok bio susret sa gradskom vodom. Ovde mi se voda uopšte ne sviđa, jer je puna hlora i ima grozan ukus. Roditelji mi zbog toga svake nedelje šalju pun kofer fl aša izvorske vode. Zvuči nestvarno, ali šta mogu kad sam tako navikao. Trajaće dok njima ne dosadi da mi šalju - govori Damjan Marinković iz Čajetine.

Kada doputuju u Beograd, na glavnu autobusku stanicu, prvi problem sa kojim se susretnu je gradski prevoz. Čak i odlazak do najbližih lokacija se pretvara u sate lutanja.

U početku sam pamtio samo one linije autobusa kojima sam svakodnevno išao na fakultet. Više puta mi se desilo da izađem na pogrešnoj stanici i da ne znam kako da se vratim - priznaje Stefan Ivanović iz Topole.

Smešne i nepredvidive situacije ne izostaju.

Ono čega se uvek setim je situacija kada sam slučajno zakočila tramvaj. Umesto dugmeta za otvaranje vrata, pritisnula sam kočnicu. Svi su poleteli napred, a ja sam poželela da propadnem u zemlju - kroz smeh priča Ana Marković iz Brusa.

Milan Petrović iz Leskovca uz smeh priča kako je prve dve nedelje lutao jer nije umeo iz prve da dođe do stana u Požeškoj koji je sa cimerom iznajmio.

Ni turisti se ne snalaze bolje od onih koji dođu ovde da žive.

Došli smo danas iz Sarajeva! Turistički smo ovde i sve je jako lepo. Jedino nismo znali kako da platimo parking, te smo morali da sačekamo kontrolora - kaže Lejla Čaušević.

Svima koji dođu u Beograd najčešći orijentiri su Trg republike, Vukov spomenik, Zeleni venac i Kalemegdan.

Naučila sam da dođem do Knez Mihailove i dugo sam susrete sa drugarima zakazivala baš tu. Naučila sam odmah šta znači „Vidimo se kod konja“, na Zelenjaku, i Kališu - kaže jedna od sagovornica.

Za mnoge od njih, noćna mora je i gužva u saobraćaju.

U Užicu gde god pođeš, stižeš za 15 minuta peške. Dugo mi je trebalo da shvatim da ću u Beogradu i više od dva sata svakog dana gubiti samo u prevozu - kaže Jelena Janković.

MALI JE GRAD

Jedna Paraćinka nam se požalila da joj je čudno što u tako velikom gradu uvek naleti na svog bivšeg dečka. Stvarno neverovatno! U Paraćinu, koji ima 25.000 stanovnika, nikada ga nisam viđala, a ovde svakog dana... - kaže ova devojka koja ipak nije želela da se predstavi.

50.000 ljudi iz cele republike i regiona, prema podacima Statističkog zavoda Srbije, godišnje dođe da živi, radi ili studira u Beogradu.

U POGREŠNOM SMERU

Neprijatno iskustvo u gradskom prevozu imala je i Tamara Tucaković iz Sombora, koja je otišla u pogrešnom smeru.

Bilo je kao u horor filmu! GREŠKOM SAM ZAVRŠILA U OVČI. Bilo je kasno uveče, nigde ljudi u blizini, UPLAŠILA SAM SE - kaže ona.